1. Opišite što je Internet. Internet je golema računalna mreža koju čini nekoliko desetaka milijuna računala koja su povezana u globalnu mrežu. U toj mreži svatko može komunicirati s bilo kime u bilo koje doba dana ili noći te također može i pretraživati sve raspoložive informacije bez obzira na kojem se mjestu na zemlji nalaze. 2. Opišite i skicirajte građu Interneta. Okosnica Interneta je temeljna mreža (engl. backbone), tj. mreža velikog kapaciteta koja omogućuje brzi protok velike količine podataka. Usmjernici (engl. routers) su računala koja povezuju pojedinačne mreže vezane na Internet s temeljnom mrežom te usmjeruju pakete do njihovih odredišta. Na usmjernike se nadovezuju spojni pristupi (engl. gateways), tj. računala koja pretvaraju protokole raznih računalnih mreža u Internet protokol i obratno. Paketi dalje idu u računala poslužitelje (engl. servers) mreža spojenih na Internet – poslužitelji sadrže razne aplikacije, baze podataka, komunikacijski softver i sl. za pojedinačne mreže. Mreže spojene na Internet, koje mogu biti lokalne ili raširene mreže (engl. wide area networks), obuhvaćaju niz radnih računala (engl. hosts). 3. Opišite način rada Interneta. Kod Interneta za prijenos poruka koriste se telefonske linije, satelitske linije, itd., a usmjernici usmjeruju pakete prema cilju. Internet koristi tehniku prospajanja paketa (engl. packet switching) koja funkcionira tako što se poruke dijele u pakete, a svaki paket traži svoj put do cilja. Pravila odvijanja prometa na Internetu reguliraju se različitim protokolima. Tako IP protokol (engl. Internet Protocol) dodjeljuje porukama adrese, dok TCP (engl. Transmission Control Protocol) dijeli poruke u pakete, pri čemu svaki paket preuzima adrese pošiljatelja i primatelja s poruke iz koje je nastao, a usto mu se dodjeljuje i redni broj paketa iz te poruke. U slučaju pojave greške u paketima, tj. promjene vrijednosti jednog ili više bitova paketa, Internet traži ponavljanje slanja samo onih paketa koji imaju greške. Kada paketi stignu na cilj, oni se poredaju po redoslijedu pripadnosti paketu te se tako rekonstruira cijela poruka. 4. Opišite čemu služe Internetski servisi, nabrojite najvažnije, te objasnite princip rada elektroničke pošte. Internetski servisi služe za obavljanje raznih vrsta usluga, omogućujući jednostavan pristup resursima Interneta. Najvažniji servisi su elektronička pošta, diskusijske skupine, distribucijske liste, World Wide Web, prijenos datoteka na daljinu, uključivanje na udaljena računala i Gopher. Elektronička pošta je servis koji omogućuje elektroničko stvaranje poruka, njihovo slanje kroz mrežu i čitanje. Funkcionira na sljedeći način. Poruke se stvaraju na lokalnom računalu korisnika korištenjem odgovarajućeg programa. Prilikom slanja poruka, one najprije idu u poštanski sandučić (mailbox) korisnika., koji se nalazi na poslužitelju mreže ili na računalu davatelja internetskih usluga. Pri tome je "poštanski sandučić" zapravo metafora za memorijski prostor dodijeljen korisniku. Poslužitelj šalje te poruke u Internet, a kada poruka stigne da ciljne mreže, ona se sprema u poštanski sandučić primatelja. Čim primatelj uključi svoje računalo i aktivira svoj program za rad s elektroničkom poštom, ta će se poruka prebaciti na računalo primatelja i on će je moći pročitati. 5. Opišite diskusijske skupine i distribucijske liste kao internetske servise. Diskusijske skupine (newsgroups) su servis koji omogućuje odvijanje rasprave skupine ljudi o temama od zajedničkog interesa. Poruke se članovima skupine šalju elektroničkom poštom te se nalaze na nekoj vrsti "elektroničke ploče" na kojoj ih svatko zainteresiran može pročitati. Te poruke se distribuiraju svim davateljima Internet usluga koji se prijave za odgovarajuće diskusijske skupine, a oni ih dalje prosljeđuju članovima skupine. Za čitanje je potreban poseban program. Distribucijske liste (mailing lists) predstavljaju servis u kojem članovi liste komuniciraju pomoću elektroničke pošte. Poruke poslane na adresu liste automatski se dostavljaju svim članovima liste. Jedan od problema distribucijskih lista je što kod listi s većim brojem sudionika može u kratkom vremenu doći do pretrpavanja poštanskih sandučića učesnika liste s velikim brojem elektroničkih poruka. I diskusijske skupine i distribucijske liste mogu biti moderirane i nemoderirane. Kod moderiranih skupina/lista moderator odlučuje koje će poruke biti poslane i tako osigurava da članovi skupina/lista dobiju samo relevantne poruke. 6. Opišite World Wide Web (WWW) internetski servis, te opišite što je i kako radi web poslužioc. World Wide Web je globalna informacijska infrastruktura koja omogućuje stvaranje, manipulaciju, organizaciju i pretraživanje multimedijskih dokumenata. Web poslužitelji (Web servers) odnosno Web mjesta (Web sites) su kolekcije multimedijskih stranica. Svaka multimedijska stranica sadrži međusobno povezane informacijske elemente. Početna stranica (home page) Web mjesta je naslovna stranica koja pruža informacije o sadržaju Web mjesta te omogućuje prijelaz na željene dijelove Web mjesta. Web poslužitelji aktiviraju se tako što odgovaraju na zahtjeve klijenata. Klijenti postavljaju zahtjeve pomoću preglednika (browsera). Najpopularniji preglednici su Mozilla Firefox i Opera. Za komunikaciju između web poslužitelja i preglednika koristi se HTTP protokol (HyperText Transfer Protocol), dok se za komunikaciju Web poslužitelja s različitim primjenama u organizaciji (tekstovi, slike, baze podataka i sl.) koristi CGI sučelje (Common Gateway Interface). 7. Opišite hipertekst kao temelj WWW servisa. Web se zasniva na tehnici hiperteksta koja omogućuje izravan prijelaz na drugu Web stranicu koja sadrži tražene informacije, i to bez obzira na kojoj se geografskoj lokaciji ta stranica nalazi. Skok se izvodi aktiviranjem hiperpoveznice (hyperlink) koja sadrži adresu Web stranice s opisom tražene informacije. Uspostavljanje veze među Web stranicama omogućuje se time što se poveznica stavlja na neku riječ ili sliku na Web stranici. Ta lokacija se naziva sidrišni čvor. Odredište na koje pokazuje poveznica može se nalaziti na početku ili unutar odredišne Web stranice. Odredišna stranica može biti ili unutar Web mjesta na kojem se nalazi stranica s koje se polazi, ili na nekom drugom Web mjestu. 8. Opišite servise za prijenos datoteka na daljinu (FTP) i Gopher. Prijenos datoteka na daljinu (file transfer protocol) je servis koji omogućuje prijenos velikih količina podataka u obliku tekstova, slika, programa, zvukova i sl. između udaljenih računala. Ovaj servis omogućuje uključivanje na udaljena računala, pretraživanje imenika udaljenih računala te prijenos datoteka preko mreže. Na mnogim računalima poslužiteljima na Internetu postoje arhive datoteka koje su u pravilu specijalizirane za pojedina područja (programe, tekstove), odnosno za pojedini oblik informacija. Prijenos tih datoteka je najčešće besplatan; za identifikaciju korisnika obično se upotrebljavaju riječi anonymous ili guest, a kao zaporka služi e-mail adresa korisnika. Gopher je servis koji omogućuje traženje Internet resursa korištenjem lista i izbornika, navigacijom kroz hijerarhijske razine izbornika. To je brzi tekstualni servis, a njime se mogu pronaći datoteke smještene na različitim dijelovima zemlje. Pronađene datoteke mogu sadržavati bilo koji oblik informacija: tekstove, slike, zvučne zapise itd. 9. Opišite promjene koje u način rada biblioteka donose digitalne biblioteke. Prijelaz na digitalne biblioteke dovodi do promjena u funkcioniranju cijelog sustava autorstva, izdavaštva, bibliotekarstva, plaćanja autorskih prava i sl. Dolazi se i do “online” prikupljanja prihoda. Autori mogu sami izvesti cijeli ciklus od pisanja djela, do njegova publiciranja na WWW-u. 10. Opišite što je sve potrebno napraviti prilikom publikacije WWW dokumenta. Proces publiciranja potrebno je pažljivo planirati kako bi se osigurala što viša kvaliteta publikacije. Taj proces uključuje ove faze : 1. Oblikovanje publikacije, tijekom kojeg se definira svrha publikacije, utvrđuje tko bi mogao biti njena publika, izrađuje se mapa Web mjesta te se definiraju funkcije njenih dijelova i princip navigacije. 2. Prikupljanje sadržaja dokumenta s eventualnim pretvaranjem već postojećih materijala u HTML oblik 3. Izrada detaljnog rješenja za izgled i način funkcioniranja stranica dokumenta 4. Ocjenjivanje dokumenata i njihovo publiciranje za uži krug suradnika 5. Testiranje funkcionalnosti dokumenta od strane nezavisnih korisnika 6. Publiciranje dokumenta na njegovo stalno mjesto na poslužitelju 7. Traženje povratne informacije od korisnika, ponovna procjena rješenja te revizija dokumenta u skladu s dobivenim primjedbama 11. Nabrojite i ukratko opišite probleme prisutne na Internet mreži. • Sigurnost rada na Internetu. Još uvijek ne postoje standardi koji bi garantirali sve aspekte sigurnosti rada na mreži. Stoga, npr. kupovina preko Interneta nije potpuno sigurna, kao ni zaštita resursa organizacija u intranetima spojenim na Internet i sl. • Zaštita autorskih prava. Takvu zaštitu je mnogo teže postići na Internetu nego kod klasičnih publikacija. Cilj zaštite je omogućiti da autori i izdavači budu pravično obeštećeni za stvaranje i izdavanje autorskog djela, tj. da se onemogući besplatno kopiranje i korištenje tuđih dijela. • Ostvarivanje ravnoteže između slobode govora i njene zlouporabe. Vrlo je teško spriječiti objavljivanje rasističkih, pornografskih i sličnih dokumenata. • Zaštita protiv kriminalaca i terorista. Mogućnost brze globalne komunikacije pogoduje i kriminalnim i terorističkim skupinama. 12. Opišite ukratko što su i čemu služe opća i specifična pretraživanja Interneta. Opća pretraživanja omogućuju traženje bilo koje vrste informacija. Koriste se četiri osnovne vrste pristupa općim pretraživanjima: tematski katalozi, pretraživači, metapretraživači i inteligentni agenti. Specifična pretraživanja odnose se na traženje neke specifične vrste informacija koje nam često trebaju. Primjeri su traženje adresa, telefonskih brojeva, adresa e-maila, knjiga i sl. 13. Opišite što su tematski katalozi, kako nastaju i koji su problemi vezani uz njihovo korištenje kod pretraživanja Interneta. Tematski katalozi su hijerarhijski katalozi WWW stranica uređeni po temama. Svaka tema u katalogu dijeli se u podteme, koje se mogu dalje dijeliti. Na najnižoj razini podtema nalaze se odabrane liste Web dokumenata posvećene toj podtemi. Svaki od dokumenata na listi ima navedenu URL adresu na kojoj ga se može pronaći. Tematske kataloge rade ljudi koji analiziraju publikacije i Interneta, izabiru one koje se ističu svojom vrijednošću i katalogiziraju ih u temu kojoj pojedina publikacija najbolje odgovara. Kataloge mogu razvijati i timovi administratora koji rade na jednom mjestu ili za jednu tvrtku, a mogu ih i volonterski razvijati stručnjaci za pojedine teme iz raznih zemalja svijeta. Osnovni problem kod tematskih kataloga jest nemogućnost praćenja golemog broja promjenjivih Web resursa na Internetu – neki od njih nestanu, većina se često mijenja, a neprestano se pojavljuju novi. 14. Što su to pretraživači i opišite najvažnije tehnike pretraživanja. Pretraživači (eng. search engines) predstavljaju automatizirani način traženja informacija na Webu. U tu svrhu oni koriste programe (popularno zvani roboti ili pauci) koji neprekidno pretražuju informacije s Web mjesta po cijelom svijetu i prenose ih u bazu podataka pretraživača. Zatim druga vrsta programa pretražuje ovu bazu podataka i popunjava kazalo (eng. index) ključnih riječi nađenih u originalnim dokumentima s URL adresama svih Web stranica iz baze podataka koje sadrže te riječi. Kazalo se može pretraživati, i to pomoću specifičnog programa za pretraživanje dostupnog korisnicima Weba. Neke od najvažnijih tehnika pretraživanja su : • Logički (Booleovi) operatori AND, OR i NOT omogućuju postavljanje odnosa među ključnim riječima i time pokretanje složenih pretraživanja • Dodirivanje (eng. adjacency) omogućuje specificiranje točnog izraza za pretraživanje (izraz se navodi u navodnim znakovima) • Susjedstvo (eng. proximity) znači da ključne riječi moraju biti blizu jedna drugoj (npr. marketing NEAR simulation) • Zamjenski operator (eng. wildcard) omogućuje nalaženje svih varijanti osnovne riječi (npr. market*) • Strukturno pretraživanje označava pretraživanje temeljeno na strukturi Web dokumenata. Tako se npr. može zahtijevati da neke ključne riječi budu i naslovu Web dokumenta, da je pretraživanje ograničeno na određeno područje i sl. (npr. title:marketing) • Ograničavanje perioda nastanka dokumenta omogućuje ograničavanje pretraživanja na dokumente koji su nastali prije ili poslije zadanog datuma odnosno unutar zadanog vremenskog perioda 15. Opišite inteligentno pretraživanje i profinjenje pretraživanja kao napredne tehnike pretraživanja. Inteligentni pretraživač uči analizirajući veze među riječima koje je zamijetio prilikom stvaranja kazala indeksiranjem Web stranica. Kada korisnik pokrene pretraživanje, pretraživač samostalno proširuje pretraživanje s pojmovima povezanim s ključnim riječima koje je korisnik upotrijebio. Primjer je pretraživač Excite. Profinjenje pretraživanja se izvodi tako da nakon pretraživanja u kojem smo dobili prevelik broj rezultata, pronađena Web mjesta se grupiraju prema dodatnim pojmovima koji se često pojavljuju u toj grupi dokumenata. Korisnik može specificirati isključenje dokumenata koji sadrže neke od tih pojmova i tako smanjiti broj pronađenih dokumenata i povećavati njihove relevantnost. 16. Opišite što su metapretraživači i objasnite kako oni vrše pretraživanje. Metapretraživači su programi koji pokreću pretraživanje istovremenim korištenjem većeg broja pretraživača. Uvedeni su kako bi se povećala vjerojatnost pronalaženja svih relevantnih dokumenata koji se nalaze na Webu. Pošto pretraživači koje je metapretraživač angažirao dostave liste dokumenata koje su pronašli, metapretraživači mogu na temelju njih stvoriti jedinstvenu listu pronađenih dokumenata. Metapretraživači imaju vlastiti način zadavanja (sintaksu) pretraživanja, obično zasnovan na jednostavnim logičkim pretraživanjima. Da bi se s istim zahtjevom za pretraživanje aktiviralo nekoliko pretraživača koji imaju različitu sintaksu pretraživanja mora se originalni zahtjev prevesti na sintaksu svakog od angažiranih pretraživača. Posljedica toga je da metapretraživači ne mogu u potpunosti iskoristiti mogućnosti pretraživanja naprednih pretraživača. 17. Objasnite što su inteligentni agenti, te opišite kako se oni koriste za pretraživanje. Inteligentni agenti su programi koji samostalno izvode neki zadatak u ime korisnika. Smješteni su na računalu svojeg vlasnika i izvode pretraživanja korištenjem različitih pretraživača. Oni posjeduju određeni stupanj inteligencije koji im omogućuje da razumiju namjere svog vlasnika i da donose odluke u njegovo ime. Inteligentne agente se mora uvježbati. To znači da ih se mora opskrbiti sa informacijama iz svog područja interesa, pravilima koja upravljaju pretraživanjem te ograničenjem vremena i drugih resursa povezanih sa pretraživanjem. 18. Opišite kriterije za vrednovanje informacija pronađenih na Internetu. Kriteriji po kojima je moguće procjenjivati vrijednost Web dokumenata: • Autorstvo dokumenata je jedan od najvažnijih kriterija. Treba provjeriti da li je autor dokumenta uopće naveden u dokumentu, a ako jest je li on poznat na tom području. • Institucija koja objavljuje dokument (ako je institucija autor dokumenta). Treba provjeriti da li je ime institucije navedeno u dokumentu, a ako jest je li to ugledna institucija. • Recenziranost dokumenta. Treba provjeriti da li institucija koja je objavila dokument recenzira dokumente. Ukoliko je to elektronički časopis treba provjeriti da li on izričito navodi da provodi recenziju objavljenih radova. • Svrha dokumenta i kome je on namijenjen. Treba provjeriti jesu li svrha dokumenta i publika kojoj je on namijenjen navedeni u dokumentu. • Točka gledišta ili pristranost. Potrebno je provjeriti ima li institucija koja objavljuje dokument interesa da informacija bude pristrana • Poznavanje i referiranje literature govori o tome koliko dobro autor poznaje područje o kojem piše. • Točnost i provjerljivost detalja se tiče načina na koji su podaci prikupljeni te ispravnosti korištenja metode upotrebljene za analizu podataka. • Ažurnost dokumenta se odnosi na datum objavljivanja odnosno ažuriranja informacija u dokumentu. 19. Opišite principe dobrog oblikovanja Web dokumenata, koji utječu na bolju vidljivost istih prilikom pretraživanja. Neki principi rangiranja: • Položaj ključnih riječi u Web dokumentu. Najbolje je da se ključne riječi nalaze u naslovu Web stranice, a zatim i u početnom dijelu stranice. • Frekvencija ključnih riječi u dokumentu. Ukoliko je frekvencija pojavljivanja ključnih riječi u Web stranici velika u odnosu na frekvenciju pojavljivanja drugih riječi na toj stranici, ta stranica će biti visoko rangirana. • Izbjegavanje višestrukog uzastopnog navođenja istih ključnih riječi. Pretraživači prepoznaju višestruko uzastopno ponavljanje ključnih riječi s ciljem da se stranica visoko plasira na listi pronađenih dokumenata. Na taj postupak oni reagiraju tako da te dokumente smještaju niže na listu ili ih čak izbacuju s liste. • Popularnost Web dokumenata. Neki pretraživači (npr. Webcrawler) visoko rangiraju Web dokumente do kojih možemo doći s velikog broja drugih Web stranica. • Uvrštavanje Web dokumenata u tematske kataloge. Neki od pretraživača koji sadrže i tematski katalog daju prednost dokumentima koji su uvršteni u taj katalog. • Metaoznake (eng. meta tags) su specifične oznake koje se mogu dodavati HTML stranicama kako bi definirale opis dokumenta, njegove ključne riječi, klasifikaciju, ime autora i sl. Principi dobrog oblikovanja Web dokumenata koji povećavaju vjerojatnost njihovog visokog rangiranja: • Izbor strategijskih ključnih riječi za Web stranice • Smještaj ključnih riječi u dokumentu • Izbjegavanje tehnika koje pretraživači ne mogu pratiti. Neki pretraživači ne mogu slijediti poveznice na grafičkim dijelovima stranice ili u HTML okvirima pa se zato preporučuje obavezno stavljati poveznice na HTML tekst, čak i kada su te iste poveznice stavljene na grafičke dijelove ili okvire. • Korištenje metaoznaka • Izbjegavanje višestrukog uzastopnog navođenja ključnih riječi • Podnošenje ključnih Web stranica pretraživačima 20. Definirajte elektroničko poslovanje, te opišite elektroničko poslovanje iz perspektive komunikacija, poslovanja i usluga. Elektroničko poslovanje je opći koncept koji obuhvaća sve oblike poslovnih transakcija ili razmjene informacija koje se izvode korištenjem informacijske i komunikacijske tehnologije između subjekata koji u tom procesu sudjeluju. Elektroničko poslovanje uključuje elektroničko trgovanje dobrima i uslugama. Sa stanovišta komunikacije elektroničko poslovanje je elektronička isporuka informacija, proizvoda i usluga te elektroničko plaćanje korištenjem računalnih i drugih komunikacijskih mreža. S poslovne perspektive to je primjena tehnologije u svrhu automatizacije poslovnih transakcija i poslovanja. Sa stanovišta usluga to je alat koji omogućuje smanjenje troškova poslovanja uz istovremeno povećanje kvalitete i brzine pružanja usluga. 21. Opišite ekonomske i tehnološke prednosti elektroničkog poslovanja. Ekonomske prednosti elektroničkog poslovanja su smanjenje troškova poslovanja, smanjenje grešaka kod elektroničkih transakcija, jeftino globalno publiciranje informacija i mogućnost nalaženja alternative skupim uredima. Time elektroničko poslovanje omogućuje konkurentnije poslovanje. Tehnološke prednosti elektroničkog poslovanja su mogućnost digitalizacije različitih medija (tekst, slika, zvuk i video). Materijali u digitalnom obliku mogu se obrađivati, pretraživati, spremati, kopirati i prenositi efikasno i u velikim količinama. 22. Opišite nedostatke elektroničkog poslovanja. Najveći problem elektroničkog poslovanja jest pitanje sigurnosti rada na Internetu, tj. zaštita podataka od neovlaštenog pristupa i promjena. Osim toga potrebno je riješiti i problem zaštite autorskih prava, zaštite privatnosti pojedinca i organizacija te problem zaštite od virusa. Važan tehnički problem je u ograničenoj propusnosti mreže. 23. Opišite tehnološke pretpostavke za razvoj elektroničkog poslovanja. • raspolagati informacijskom prometnicom zadovoljavajućeg kapaciteta i raširenosti • imati uređaje i alate za stvaranje, publiciranje i distribuciju multimedijskih sadržaja • posjedovati i poslovnu infrastrukturu koja omogućuje sigurno izvođenje poslovnih transakcija, uključujući online plaćanje (za to su nužne metode i pribori za enkripciju i autentifikaciju) • potrebno je standardizirati sve aspekte rada mreže 24. Nabrojite vrste elektroničkog poslovanja, te opišite ulogu i osnovna područja primjene elektroničkog poslovanja unutar tvrtke. Vrste elektroničkog poslovanja su: poslovanje unutar tvrtke, među tvrtkama, između tvrtke i potrošača, između tvrtki i javne administracije te između javne administracije i potrošača. Elektroničko poslovanje unutar tvrtke ima za cilj povećanje efikasnosti i kvalitete rada u tvrtki te integracije raznih funkcija tvrtke. Osnovna područja primjene su komunikacija između pojedinaca ili skupina (koristi e-mail i videokonferencije), elektroničko objavljivanje dokumenata (omogućuje jeftino, brzo i ažurno objavljivanje dokumenata) i povećanje produktivnosti tvrtke (omogućuje se boljim protokom informacija o vlastitim i konkurentskim proizvodima i uslugama). 25. Opišite što se postiže pravilnom primjenom elektroničkog poslovanja u poslovanju između tvrtki. Pravilnom primjenom elektroničkog poslovanja postižu se : • bolja povezanost tvrtki te brže i jeftinije međusobno poslovanje zbog elektroničke razmjene podataka (EDI) • niže nabavne cijene smanjenjem broja dobavljača i dobivanjem popusta na nabavu velikih količina robe, smanjenjem broja zaposlenika te snižavanjem cijene tiskanja i slanja pošiljki • skraćenje svih faza proizvodnog ciklusa korištenjem računalno podržanog oblikovanja (CAD), proizvodnje (CAM), i inženjerstva (CAE) 26. Opišite što je sve omogućeno kod elektroničkog poslovanja između tvrtki i kupaca. Elektroničkim poslovanjem omogućeno je : • Oglašavanje putem Web mjesta omogućuje jeftino i globalno objavljivanje i ažuriranje informacija o proizvodima i uslugama • Isporučivanje putem Interneta ubrzava realizaciju cijelog marketinškog ciklusa, Isporučivati se mogu svi proizvodi i usluge koji se mogu pretvoriti u digitalni oblik (računalni programi, članci u časopisima, CD-ovi s glazbom, avionske karte) • Pružanje pomoći u rješavanju problema u vidu raznih centara za pružanje pomoći (eng. helpdesk), lista "često postavljenih pitanja" (eng. FAQ) te interaktivnih servisa koji omogućuju popunjavanje i odašiljanje obrazaca 27. Opišite važnost osiguravanja transakcija u elektroničkom poslovanju i opišite osnovne sigurnosne zahtjeve koji se postavljaju pred transakcije. Transakcije se moraju osiguravati u elektroničkom poslovanju jer se u suprotnom stranke rijetko odlučuju na elektroničko poslovanje. Strah se pojavljuje zbog sumnje u mogućnost presretanja transakcija, preusmjeravanja transakcija ili onemogućavanja transakcija. Osnovni sigurnosni zahtjevi su autorizacija te sigurnost podataka i transakcija. Autorizacija predstavlja osiguranje da samo korisnici i programi koji za to imaju odobrenje mogu pristupiti skladištima podataka. Ona se osigurava korištenjem lozinke, kriptiranjem pametnih kartica, otiscima prstiju te sigurnosnim stijenama (eng. firewalls). Sigurnost podataka i transakcija označava osiguranje privatnosti, integriteta i povjerljivosti poslovnih transakcija i poruka. Ona se osigurava kriptiranjem poruka pomoću tajnog odnosno javnog i privatnog ključa. 28. Objasnite što je kriptiranje i opišite kriptiranje transakcija pomoću tajnog i javnog ključa. Kriptiranje je izmjena informacija (teksta, grafike, videa) u oblik koji može pročitati samo onaj koji ima ključ za dekriptiranje. Kriptiranje s tajnim ključem (simetrično kriptiranje) koristi jedan te isti tajni ključ i za kriptiranje i za dekriptiranje poruka. Strane koje koriste tajni ključ moraju imati međusobno povjerenje te moraju imati taj ključ. Kriptiranje s javnim ključem (asimetrično kriptiranje) koristi dva ključa, od kojih se jedan koristi za kriptiranje, a drugi za dekriptiranje poruka. Ta su dva ključa matematički povezana, pa se poruke kriptirane jednim od njih mogu dekriptirati samo s drugim. 29. Objasnite što je digitalni potpis i opišite princip njegovog korištenja. Digitalni potpis se koristi za provjeru identiteta pošiljatelja poruke i osiguranje da poruka nije bila izmijenjena nakon potpisivanja. Digitalni potpis se stvara na slijedeći način: Na temelju poruke se izračuna sažetak poruke (engl. message digest) korištenjem nekog javno poznatog algoritma koji garantira da se isti sažetak ne može dobiti niti iz jedne druge poruke. Dobiveni sažetak se kriptira tajnim ključem pošiljatelja, a zatim se dodaje poruci kao jedinstven potpis te poruke od tog pošiljatelja. Tada se cijela poruka s potpisom kriptira tajnim ključem pošiljatelja i šalje primatelju. Primatelj poruke dekriptira dobivenu poruku koristeći javni ključ pošiljatelja, i time dobiva sadržaj poruke s potpisom. Na temelju sadržaja poruke primatelj korištenjem istog algoritma generira sažetak poruke i uspoređuje ga s potpisom koji je došao uz poruku. Ako se dva niza bitova ne razlikuju to znači da je digitalni potpis autentičan. 30. Objasnite što su digitalni certifikati i kako oni nastaju. Digitalni certifikat služi za provjeru činjenice da određeni ključ pripada onome tko bi ga trebao posjedovati, a ne nekom drugom tko se izdaje da je ta osoba. Tu provjeru radi nezavisna institucija u koju imamo povjerenje tzv. autoritet za certifikate (certificate authority). Ta institucija stvara poruku koja sadrži ime osobe i njen javni ključ, digitalno potpisanu od te institucije. Javni ključ institucije mora biti široko poznat kako bi pomoću njega obje strane koje razmjenjuju informacije mogle provjeriti pripada li odgovarajući javni ključ zaista drugoj strani. 31. Opišite što je elektronička razmjena podataka (EDI) i koje su koristi njezine primjene. Elektronička razmjena podataka je razmjena dokumenata između organizacija u standardiziranom elektroničkom obliku, i to direktno između računarskih aplikacija. Ona ima slijedeće korisne primjene: • štedi vrijeme i novac (time što se podaci unose samo jednom i eliminira potreba za slanje poštom) • smanjuje se broj grešaka • jako se skraćuje vrijeme naručivanja • omogućuje se smanjenje iznosa zaliha (zbog ranijih i točnijih zahtjeva korisnika) 32. Usporedite EDI na privatnim mrežama i otvoreni EDI. EDI na privatnim mrežama odvija se putem online servisa zvanih "mreže s dodanom vrijednošću" (value added networks, VAN). Takve mreže posjeduju programe koji se koriste za razmjenu podataka i omogućuju razmjenu podataka s većim brojem tvrtki. Cijena usluge je zasnovana na volumenu prenešenih podataka pa je stoga porast broja VAN mreža dosta spor. Otvoreni EDI se koristi Internetom s ciljem smanjenja cijena i povećanja broja tvrtki s kojima je moguće razmjenjivati podatke. EDI transakcije se putem Interneta mogu slati korištenjem protokola za prijenos datoteka (FTP) ili elektroničkom poštom. Osnovni problem elektroničke razmjene podataka putem Interneta je sigurnost. Jedna od novijih mogućnosti je stvaranje virtualnih privatnih Interneta (VPI) nastalih povezivanjem privatnih mreža više tvrtki putem Interneta. VPI mreže su jeftinije i fleksibilnije od VAN mreža. 33. Navedite poboljšanja koja je razvoj Interneta donio u područje marketinga, te objasnite za koje je kategorije kupaca i proizvoda pogodan elektronički marketing. Razvoj Interneta omogućio je znatno smanjenje troškova marketinga, njegov globalni doseg, korištenje multimedija te poboljšanje komunikacije s kupcima. Stvorene su nove mogućnosti istraživanja tržišta, novi modeli elektroničkog marketinga i poboljšana potpora odlučivanja kupaca. Web mjesta tvrtki pružaju detaljne podatke o proizvodima i uslugama koje tvrtka nudi , omogućuju posjetiteljima postavljanje pitanja o proizvodima i uslugama, kupovanje proizvoda. Sve ovo posjetitelji mogu bez izlaženja iz kuće, vožnje do prodavaonica i čekanja u redu. Elektronički marketing je pogodan za korisnike računala, a posebno Interneta. Tipični korisnici ove vrste marketinga imaju natprosječno obrazovanje i natprosječne prihode, pa je stoga isplativo nuđenje proizvoda i usluga koje zanimaju takve korisnike. Elektronički marketing je pogodan za nuđenje računalne opreme, ostalih visokih tehnologija te inovativnih proizvoda i usluga jedinstvenih osobina. On pogoduje ponudama intelektualnog vlasništva (npr. knjiga, CD-ova), proizvoda koje ne treba vidjeti, opipati ili probati prije kupovanja. Također elektronički marketing je jako pogodan za proizvode za koje postoji globalni interes (npr. softver) te za koje postoje dobre mogućnosti globalne distribucije. 34. Opišite načine primarnog i sekundarnog istraživanja tržišta na Internetu. Primarno istraživanje tržišta na Internetu koristi se pretraživanjem Weba i diskusijskih skupina kako bi se došlo do relevantni izvora informacija, a isto tako učlanjenjem i sudjelovanjem u diskusijskim grupama, te objavljivanjem upitnika. Sekundarno istraživanje tržišta na Internetu nastoji pronaći rezultate istraživanja koje su provele druge organizacije. To istraživanje je orijentirano prema Webu kao osnovnom skladištu takvih informacija te također intenzivno koristi pretraživanje Weba. 35. Opišite načine na koje se Web koristi u elektroničkom marketingu. Načini su: • elektronički oglasnik - pruža informacije o proizvodima i uslugama koje tvrtka nudi, a posjetiteljima se omogućuje i kontakt sa predstavnicima tvrtke te naručivanje fizičkog kataloga • elektronička brošura - prošireni oblik elektroničkog oglasnika s podrobnijim informacijama o proizvodima i uslugama • elektronički katalog - omogućuje povezivanje informacija o proizvodima i uslugama s naručivanjem te ako je katalog povezan s bazom podataka o skladištu, može se dobiti uvid i u stanje robe na skladištu • izvrnuti elektronički katalog - oblik elektroničkog kataloga u kojem se informacije o proizvodima i uslugama ne nude izravno, nego se posjetitelja zainteresira za neku temu, pa mu se usput ponudi i kupnja nekog proizvoda ili usluge 36. Objasnite svrhu prikupljanja podataka o posjetiocima Web mjesta, te opišite neke od načina prikupljanja podataka o posjetiocima. Svrha prikupljanja podataka o posjetitelju Web mjesta je ta da se saznaju navike, želje i potrebe kupaca, putem analize prikupljenih podataka. Isto tako je moguće saznati koje je konkurentske tvrtke kupac posjetio na Web-u. Jedan od načina za prikupljanje podataka je uzimanje podataka o kolačićima (engl. cookies). Kolačići su zapravo sadržaji različitih varijabli (tj. podaci) koje web server koristi u radu sa web client(om) kao npr. (datum zadnje posjete, kupljeni iznos kod konkurencije i slično). Drugi način je bilježenje podataka, koje Web preglednik šalje Web poslužiteljima kad traži pristup Web stranici. Ti podaci mogu biti adresa računala na kojem korisnik radi, URL stranice sa koje je korisnik došao i ostalo. 37. Objasnite koji su elementi potrebni za stvaranje elektroničkog tržišta, te navedite dva temeljna oblika plaćanja na elektroničkom tržištu. Elementi potrebni za stvaranje elektroničkog tržišta su: • identifikacija partnera s kojima će se trgovati • pretraživanje proizvoda • pregovaranje o cijeni i uvjetima prodaje • obavljanje trgovačkih transakcija • plaćanje • isporuku dobara ili pružanje potpore kupcu u održavanju i rješavanju problema sa proizvodom Dvije temeljne vrste plaćanja su: • direktno plaćanje putem Interneta putem kreditnih kartica ili čekova (daje se informacija o kreditnoj kartici tj. vlasniku kreditne kartice) • plaćanje putem Interneta korištenjem PIN-ova (koji se dobije od kreditne kuće koja je izdala karticu. Ovime se izbjegava zloupotreba podataka o vlasniku kartice) 38. Opišite poslovne modele elektroničke prodavaonice, elektroničkog nabavnog centra i elektroničkog sajma. Elektronička prodavaonica (e-shop)je Web mjesto za oglašavanje, naručivanje i plaćanje, tj. prodaju u bilo koje doba dana i noći. Pogodnosti za tvrtku su jeftinija globalna prisutnost te promocija i prodaja. Pogodnosti za kupce su jeftiniji proizvodi i usluge, veći izbor i te mogućnost pretraživanja. Elektronički nabavni centar je Web mjesto gdje veće tvrtke omogućuju nuđenje i kupovanje većih količina dobara i usluga. Time se postiže veći izbor dobavljača, niže cijene i viša kvaliteta te jednostavniji način nabave. Osnovni izvor prihoda jest u smanjenju cijena poslovanja. Elektronički sajam je Web mjesto koje omogućuje svojim članovima da komuniciraju i trguju. Prihod se ostvaruje od članarine i reklama. 39. Opišite poslovne modele elektroničkog prodajnog centra, elektroničke dražbe i elektroničkog posredništva. Elektronički prodajni centar predstavlja kolekciju elektroničkih prodavaonica koja omogućuje standardizaciju nekih transakcija (npr. plaćanja). Ti centri mogu biti i specijalizirani za određeni segment tržišta. Prihodi se ostvaruju od omogućavanja korištenja centra, dodatnim uslugama i reklamama. Elektroničke dražbe zasnivaju se na elektroničkom obliku ponude koja može koristiti multimedijsku prezentaciju dobara, a često se proširuje i na ugovaranje, plaćanje i isporuku dobara. Koriste se različite tehnike izbora ponude: najviša ponuda, holandska metoda (ponuđač snizuje cijenu u koracima i prvi ponuđač dobiva predmet dražbe). Profit za vlasnika dražbe se ostvaruje po jedinici transakcija, prodaji tehnologije za dražbovanje te reklamiranju. Elektroničko posredništvo predstavlja posredništvo između potrošača i dobavljača. Potrošači postavljaju svoje zahtjeve, a posrednik traži ponude od dobavljača te izabire najpovoljniju ponudu. Prihod se ostvaruje članarinom te naplaćivanjem po obavljenu poslu. 40. Opišite digitalnu isporuku dobara i usluga na primjeru industrije izdavaštva, putovanja i osiguranja. Industrija izdavaštva je jedan od najvećih korisnika digitalne isporuke usluga. Osim klasičnih sadržaja pojavljuju se i nove usluge kao što su glazba i predstave po zahtjevu. Sadržaji iz tiskanih ili TV izdanja proširuju se dodatnim i posve svježim informacijama. Industrija putovanja je također prirodan korisnik Interneta, jer se organizacija putovanja u potpunosti temelji na informacijama. Stvorena su mnoga Web mjesta o gradovima, putnim pravcima, hotelima i sl. Najveći online posao je prodaja zrakoplovnih karata koja uključuje nalaženje najjeftinijeg prijevoza. U području osiguranja pojavljuju se Web servisi banaka, osiguravajućih društava, trgovaca nekretninama i automobilima koji omogućuju posjetiteljima nabavu polica životnog osiguranja te osiguranja nekretnina i automobila. 41. Opišite koja svojstva mora posjedovati elektronička gotovina, te opišite način korištenja elektroničke gotovine. Elektronička gotovina mora imati slijedeća svojstva: • mora imati monetarnu vrijednost - mora biti pokrivena gotovinom ili bankovnim kreditom odnosno čekom • mora biti razmjenjiva za gotovinu, dobra, depozite na bankovnom računu i druge oblike elektroničke gotovine • mora se moći pohraniti i pretražiti - mora se moći ispitati stanje elektroničke gotovine ili ju pohraniti telefonskim pozivom banci • mora biti sigurna tj. mora je biti jako teško kopirati ili falsificirati te se mora spriječiti dvostruko trošenje iste elektroničke novčanice Elektronička gotovina se zasniva na postupcima kriptiranja s javnim ključem te na digitalnim potpisima. Korisnik kupuje elektroničku gotovinu od banaka ili drugih institucija koje ju izdaju. U tu se svrhu prvo otvara račun u takvoj instituciji te je u njoj potrebno imati pokriće za kupovinu elektroničkog novca. Uz pomoć specijaliziranog programa za digitalni novac dobivenog od banke, korisnik generira na svojem računalu slučajni broj koji služi kao objava kojom se od institucije traži određeni iznos digitalnog novca, zatim taj broj kriptira i šalje ga banci putem računalne mreže. U zamjenu za odgovarajuću količinu novca s korisnikovog računa, banka svojim privatnim ključem potpisuje tu objavu i vraća je korisniku. Time je korisnik dobio elektroničku novčanicu odgovarajuće vrijednosti i s određenim serijskim brojem, digitalno potpisanu od strane banke. Koristeći javni ključ banke korisnici elektroničke novčanice mogu provjeriti ispravnost novčanice. Kupljene elektroničke novčanice (žetone) korisnikov program za digitalni novac pohranjuje na njegovu računalu. Kada korisnik želi obaviti kupovinu, njegov program izračuna koliko mu pohranjenih žetona kojih novčanica treba da obavi kupovinu, zatim prikupi te žetone i pošalje ih trgovcu. Trgovac te žetone pohrani na svom računalu i kasnije ih deponira u banci te ih po potrebi pretvori u neko od tradicionalnih sredstava plaćanja. 42. Opišite način korištenja elektroničkih čekova. Kasa se obavlja kupovina, korisnik elektroničkom ili običnom poštom šalje trgovcu ček s oznakom količine novaca ovjeren svojim digitalnim potpisom. Trgovac šalje taj ček instituciji koja ga je izdala, a ona ga provjerava i o rezultatu obavještava trgovca. Ukoliko je ček ispravan, ta institucija odobrava transfer odgovarajuće količine novca s računa kupca na račun trgovca. 43. Opišite radnje koje treba provesti pri online plaćanju korištenjem kreditne kartice, kako bi transakcija bila sigurna i prihvatljiva. (1) Korisnik sigurnim kanalom dostavlja svoj digitalni potpis i broj kreditne kartice trgovcu koji provjerava identitet korisnika kao vlasnika kreditne kartice (2) trgovac šalje podatak o opterećenju kreditne kartice i digitalni potpis instituciji koja pruža uslugu online rada s kreditnim karticama (3) ova institucija šalje te informacije banci kupca na autorizaciju (4) banka kupca vraća trgovcu podatke o kreditnoj kartici, opterećenju kupca i autorizacijom trgovcu 44. Objasnite što je intranet, skicirajte njegovu građu i opišite ulogu firewall-a (sigurnosne stijene). Intranet je privatna računalna mreža koja koristi internetske standarde i protokole, kako bi se namještenicima tvrtke omogućila jednostavna komunikacija i suradnja te pristup informacijama tvrtke. Korištenje Internetskih tehnologija osnovna je značajka koja razlikuje intranete od klasičnih računalnih sustava. Između intraneta i Interneta postoje dvije osnovne razlike, i to u pogledu vlasništva i prava pristupa. Što se tiče vlasništva, Internet nije u vlasništvu ni jedne tvrtke ili osobe dok je intranet privatna mreža u vlasništvu neke organizacije. Razlika u pogledu prava pristupa je u tome što na Internet ima pristup svatko tko ima tehničke mogućnosti za to, dok na intranet imaju pristup samo osobe s ovlaštenjem. Intranet je zaštićen sigurnosnom stijenom (engl. firewall) od neželjenih posjetitelja i različitih opasnosti koje vrebaju s Interneta. Iako intraneti ne moraju biti povezani s Internetom, oni to većinom jesu zbog koristi od pristupa informacijama na Web mjestima širom svijeta i globalnog korištenja elektroničke pošte i diskusijskih skupina. 45. Navedite i opišite osnovne funkcije intraneta. Osnovne funkcije intraneta su slijedeće: • elektronička pošta – omogućuje komunikaciju između pojedinaca ili pojedinaca sa skupinom • zajedničko korištenje datoteka – (engl. file sharing) omogućuje korištenje zajedničkih informacija • upravljanje informacijama i davanje prava pristupa informacijama • pretraživanje informacija – omogućuje efikasan rad sa pohranjenim informacijama • upravljanje mrežom – uključuje održavanje i izvođenje potrebnih izmjena na mreži 46. Opišite sklopovsku i programsku podršku potrebnu za implementaciju intraneta. Potrebna sklopovska podrška su poslužiteljska i klijentska računala, mrežna infrastruktura. Poslužitelji su jača osobna računala ili velika računala. Mogu biti specijalizirani za neku funkciju (npr. e-mail, Web, prijenos podataka i sl.). Klijenti su računala na kojima rade korisnici, a mogu biti "tanki" ili "pametni". Tanki klijenti su računala koja ne mogu raditi bez mreže jer sami nemaju lokalno spremljene podatke ni programe. Pametni klijenti imaju vlastite operacijske sustave i aplikacijske programe te potrebne podatke spremaju lokalno na svoje diskove. Programska podrška uključuje na poslužiteljskoj strani programe koji implementiraju intranet servise (e-mail, ftp, web), dok na klijentskoj strani mora postojati klijentski softver za korištenje tih servisa (program za pisanje, primanje i slanje e-mail(a), web preglednici, ftp klijenti i sl.) 47. Opišite načine primjene intraneta na području komunikacija u poduzeću. Na području komunikacije u poduzeću koriste se intranet servisi elektroničke pošte i diskusijskih grupa. Elektronička pošta omogućuje jeftinu i jednostavnu izravnu komunikaciju između dviju osoba ili između više osoba. Može se koristiti u komunikaciji unutar tvrtke i izvan nje, a posebno je pogodna za asinkronu komunikaciju među osobama u jako udaljenim vremenskim zonama. Diskusijske skupine (engl. newsgroups) omogućuju međusobnu komunikaciju većeg broja osoba. Svaki namještenik može sudjelovati u više diskusijskih skupina, pri čemu neke od njih mogu biti interne, dok druge mogu biti otvorene diskusijske skupine na Internetu. 48. Objasnite što je to Ekstranet, te opišite uzajamni i središnji Ekstranet. Ekstranet predstavlja poslovno povezivanje među organizacijama zasnovano na internetskim otvorenim standardnim protokolima. Korištenjem ekstraneta organizacije mogu dijeliti svoje privatne i tekuće informacije pohranjene na svojim intranetima sa svojim poslovnim partnerima. Osim brzine i efikasnosti ekstranet pridonosi bliskijem povezivanju i boljim odnosima među poslovnim partnerima. Ekstranet može biti uzajamni i središnji. U uzajamnom ekstranetu svaka od organizacija omogućuje svojem partneru pristup specifičnim informacijama sa svojeg intraneta, dok u središnjem ekstranetu (engl. hub ekstranet) jedna organizacija omogućuje svojim poslovnim partnerima pristup njenim informacijama. 49. Opišite načine povezivanja Ekstraneta i načine korištenja Ekstraneta. Povezivanje Ekstraneta se može ostvariti na tri načina: • telefonskim linijama – skupe, spore, ali sigurne • javnom paketnom mrežom – najčešće su iznajmljene, većeg su kapaciteta od telefonskih linija, sigurnije od prijenosa preko Interneta • povezivanje preko Interneta – slanjem kriptiranih poruka kroz nesigurnu javnu mrežu (zvano i "tuneliranjem" kroz Internet do ekstraneta) Način korištenja Ekstraneta je: • pružanje potpore poslovnim partnerima – dijeliti pristup bazama podataka, aplikacije za slanje poruka, aplikacije za rad u skupini, elektroničke konferencije • pružanje potpore partnerima u zajedničkim ulaganjima – davanje detaljnijih podataka o financijama, istraživanju, napredovanju projekata, i sukladnosti proizvoda sa propisima 50. Navedite i ukratko opišite sigurnosne mehanizme u računalnim sustavima. Podjela sigurnosnih mehanizama: • zaštita od vanjskih utjecaja – obuhvaća mehanička oštećenja, oštećenje nastalo požarom ili poplavama, krađu medija i uređaja na kojima su pohranjene informacije. Zaštita od vanjskih utjecaja svodi se na ograničavanje pristupa prostorima u kojima su naprave smještene te na čuvanje kopija informacija na različitim sigurnim mjestima • zaštita ostvarena sučeljem prema korisniku - sučelje mora biti izvedeno tako da se samo ovlaštenim osobama dopusti korištenje sustava. Pravo pristupa sustavu utvrđuje se provjerom identiteta korisnika, tj. utvrđivanjem vjerodostojnosti (autentičnosti) korisnika • unutarnji zaštitni mehanizmi – moraju nakon što je korisnik ušao u sustav omogućiti korištenje samo onih dijelova sustava za koja on ima ovlaštenja • komunikacijski zaštitni mehanizmi – zaštita sigurnosti komunikacije putem kriptiranja 51. Opišite i skicirajte oblike narušavanja računalne sigurnosti u protoku informacija. Od oblika narušavanja računalne sigurnosti izdvajaju se: • prisluškivanje (engl. passive attack - jer uljez ne djeluje aktivno na informacije) • prekid komunikacije (engl. interruption - ugrožena je raspoloživost informacija) • promjena sadržaja (engl. modification - djeluje na integritet podataka) • izmišljanje poruka (engl. fabrication - djeluje na integritet podataka) 52. Opišite i skicirajte kako se kriptiranjem uspostavlja pouzdani informacijski kanal preko nepouzdane komunikacijske linije. Korisnik A je izvorište informacija i on obavlja kriptiranje razgovijetnog teksta svojim ključem KE. Kriptirana poruka se šalje preko komunikacijskog kanala koji nije zaštićen od uljeza i zbog toga ga nazivamo nesigurnim komunikacijskim kanalom. Međutim uljez koji ne zna ključ dekriptiranja ipak poruku neće razumjeti. Korisnik B nakon dekriptiranja poruke svojim ključem KD dobiva razgovijetni tekst. Uz pretpostavku da nitko osim korisnika B ne zna ključ dekriptiranja kriptosustav transformira nesigurni komunikacijski kanal u pouzdani informacijski kanal. 53. Navedite dva osnovna oblika kriptosustava današnjice i opišite ih. Dva osnovna oblika kriptosustava današnjice su simetrični kriptosustav (sustav s tajnim ključem) i asimetrični kriptosustav (sustav s javnim ključem). Poznat po kratici DES (od engl. Data Encription Standard), izvorno razvijen u IBM-u. DES se zasniva na osnovnoj logičkoj operaciji isključivo ILI (exclusive OR ili XOR). Označimo li dvije moguće vrijednosti logičke varijable s 0 i 1, operacija XOR dat će kao rezultat vrijednost 1 onda kada samo jedna od ulaznih vrijednosti ima vrijednost 1. Pretpostavimo da je razgovijetni tekst P kodiran s n bitova (ako pretpostavimo da je neki tekst izražen kao niz od m ASCII znakova, onda je n = 8 x m ) i da imamo ključ K koji također ima n bitova. Vrijednosti pojedinih bitova možemo promatrati kao logičke varijable i djelovati operacijom XOR na sve parove Pi i Ki. Za operaciju XOR možemo upotrijebiti simbol , pa dobivamo sljedeću tablicu. Pi Ki Pi Ki (Pi Ki) Ki 0 0 0 0 0 1 1 0 1 0 1 1 1 1 0 1 Operacija XOR je simetrična; ponovljena operacija s jednakom vrijednošću bita ključa daje jednaku vrijednost bita razgovijetnog teksta. Jedan od mogućih načina kriptiranja bio bi taj da se kao ključ upotrijebi neki dogovoreni tekst s odgovarajućim brojem znakova. Ako razgovijetni tekst koji želimo kriptirati ima više znakova, onda bi se on morao podijeliti na blokove jednake duljini ključa. Ključ kriptiranja morali bi znati samo korisnici A i B i nitko drugi. Ključ dakle mora biti tajan i mora se razmijeniti nekim sigurnim komunikacijskim kanalom. Najpoznatiji današnji asimetrični kriptosustav razradili su R. Rivest, A. Shamir i L. Adleman i on je po početnim slovima njihovih prezimena nazvan RSA sustavom. Taj sustav se zasniva na teoriji brojeva. On djeluje ovako : 1. Odabiru se dva velika prosta (prim) broja P i Q (P>10100, Q>10100) 2. Odredi se umnožak N = P x Q, te vrijednost (P-1) x (Q-1) koju označujemo s L(N) 3. Odabire se broj d tako da bude max(P,Q) < d < (L(N) 4. Izračunava se broj e tako da bude 0 < e L(N) i da je (e x d) mod (L(N) = 1 što je isto kao da odredimo najmanji k za koji vrijedi: e x d = k x L(N) + 1 5. Par (e, N) proglašava se javnim ključem Iz teorije brojeva znano je da, uz 0 ? M < N, za tako izračunate e i d vrijedi da je Drugim riječima, kriptiranje se može obaviti tako da se M potencira s eksponentom e i zatim izračuna ostatak dijeljenja dobivenog broja s N (u algoritmu kriptiranja to se računanje ostatka obavlja tijekom potenciranja). Dobiveni ostatak kriptirana je vrijednost od M. Izvorni broj M može se odrediti tako da se kriptirana vrijednost potencira s d i zatim nađe ostatak pri dijeljenju dobivenog broja s N. Prema tome par brojeva (e, N) može se javno objaviti i on predstavlja javni ključ. Samo vlasnik ključa poznaje broj d i može dekriptirati kriptirani broj, tako da par (d, N) predstavlja tajni ključ. Bit postupka se sastoji u tome da se samo poznavanjem brojeva e i N vrlo teško može odrediti d. Ta teškoća proizlazi otuda što se za velike brojeve N vrlo teško obavlja faktorizacija, tj. određivanje prostih brojeva P i Q, koji su nam potrebni za izračunavanje L(N). Za brojeve P i Q koji imaju više od stotinu znamenaka broj N ima više od 200 znamenaka i njegova faktorizacija i s najmoćnijim računalima može trajati godinama. 54. Skicirajte i ukratko opišite postupak dodjele tajnih ključeva u simetričnim kriptosustavima. Postupak se provodi u sljedećim koracima: • Korisnik A generira neku oznaku zahtjeva ZA i šalje centru za raspodjelu ključeva poruku P(1) = (ZA, IA, IB) u razgovijetnom obliku • Centar za raspodjelu ključeva prihvaća zahtjev i kreira tajni ključ KAB. Zatim uporabom tajnog ključa KB kriptira poruku (KAB, IA) u kriptirani tekst C2 = E ((KAB, IA), KB). Nakon toga s pomoću ključa KA kriptira ZA, IA, KAB, C2 u poruku P(2) = E ((RA, IA, KAB, C2), KA). • Jedino korisnik A može dekriptirati poruku P(2). On na temelju oznake zahtjeva ZA i svojeg identifikatora IA prepoznaje da je ta poruka odgovor na njegov zahtjev i pohranjuje za daljnju uporabu ključ KAB. Kriptirani tekst C2 kao cjelinu prenosi u obliku poruke P(3) = C2 sudioniku B. • Korisnik B svojim ključem KB dekriptira C2 i saznaje IA, tj. identifikator korisnika koji s njim želi komunicirati kao i ključ KAB. Međutim, korisnik B želi provjeriti posjeduje li A uistinu ključ KAB i zbog toga generira slučajni broj RB i kriptira ga ključem KAB te šalje poruku P(4) = E(RB, KAB). • Korisnik A dekriptira poruku P(4) s pomoću KAB i saznaje broj RB te s pomoću unaprijed svim sudionicima poznate funkcije izračunava N=f(RB), pa kriptira dobivenu vrijednost ključem KAB i oblikuje poruku P(5) = E((N), KAB) • Konačno, korisnik B dekriptira poruku P(5) i inverznom funkcijom od f utvrđuje da li je vraćen broj RB. Ukoliko je to točno, uspostavljen je pouzdani informacijski kanal između sudionika A i B. 55. Skicirajte i ukratko opišite postupak nadzora javnih ključeva u asimetričnom kriptosustavu. …....(str. 356) 56. Objasnite uzrok korištenja digitalne omotnice, te ukratko opišite način njenog korištenja. ……..(str. 358) 57. Objasnite za što se upotrebljava digitalni potpis, te opišite pojednostavljeni postupak uporabe digitalnog potpisa. ……..(str. 359) 58. Objasnite što je Kerberos sustav i od kojih se dijelova sastoji, te ga skicirajte. Kerberos sustav je sustav za utvrđivanje autentičnosti, koji istodobno obavlja i autorizaciju pristupa do pojedinih sredstava razvijen je u izvornom obliku u Massachusets Institute of Techonology (MIT). U neku ruku postao je de facto standard za distribuirana radna okruženja u kojima u kojima klijenti obavljaju svoje poslove na poslužiteljima. U postupku utvrđivanja autentičnosti i dodjeljivanju prava na pristup pojedinim uslugama sudjeluju: • čvor klijenata koji želi obaviti neki posao (engl. client node) • čvor poslužitelja koji obavlja traženu uslugu (engl. application server node) • čvor Kerberos poslužitelja Čvor Kerberos poslužitelja sastoji se od : • baze podataka koja sadrži identifikatore i lozinke svih korisnika sustava i jedinstvene tajne ključeve svih poslužitelja u sustavu (upotrebljava se simetrični kriptosustav s tim da se tajni ključevi i lozinke moraju distribuirati ručno) • procesa (poslužitelja) za utvrđivanje autentičnosti korisnika • procesa (poslužitelja) dodjeljivača ulaznica za pristup pojedinim uslugama 59. Objasnite što je to sigurnosna zaštitna stijena (firewall) i opišite tri skupine na koje se dijele. Sigurnosna zaštitna stijena (engl. firewall) je računalo ili neka nakupina komunikacijskih naprava koje fizički razdvajaju dvije mreže. Najčešće, ograničava pristup privatnoj lokalnoj mreži iz javne mreže. Sigurnosna stijena omogućuje zaštitu podataka i programa u lokalnoj mreži, ali i nadzor zaposlenika kompanije i institucije te ograničavanje njihovog pristupa do nekih mjesta izvan mreže. Postoje ove vrste zaštitnih stijena: • stijene koje filtriraju komunikacijske pakete (engl. packet filter) – djeluju na nižim razinama komunikacijskih protokola i obavljaju svoju funkciju na temelju podataka koje pronalaze u komunikacijskim paketima • stijene koje djeluju kao prividni poslužitelji (engl. proxy filter) – djeluju tako da prihvaćaju zahtjeve za obavljanje nekih usluga, obave sigurnosnu provjeru tih zahtjeva i zatim prosljeđuju zahtjev stvarnom zaštićenom poslužitelju) • stijene koje djeluju kao stvarni poslužitelji (engl. full server) 60. Opišite što su multimediji i kako je tekao njihov razvoj. Multimediji su povezivanje grafike, teksta, zvuka i videa na različite načine s računalom, a s kojima je korisnik ponajčešće u interakciji. Nastali su evolucijom i povezivanjem digitalnih tehnologija različitih medija. Pojava jeftinih stolnih računala osamdesetih godina omogućila je razvoj upravljačkih uređaja za tradicionalne analogne medije poput pisača, dijaprojektora, za uređivanje videa, stvaranje sintetičke glazbe. U drugoj polovici osamdesetih godina mnogi mediji postaju digitalni. Grafička industrija doživljava buran rast sa stalnim dizajnom i izdavaštvom. Računalna videotehnika u multimedijima nastala je povezivanjem tehnika stolnog videa i računalne grafike, popularizacijom videokamera i uređaja za bilježenje videosnimki. U glazbi se počinju upotrebljavati MIDI uređaji (tj. digitalno sučelje za glazbene instrumente) i stolni zvučni uređaji. Početkom devedesetih godina, u računalima se povezuju različiti digitalizirani mediji, tekst, slika i video te nastaju multimediji. 61. Opišite koristi i ograničenja multimedija. Koristi multimedija su: • tekst – jasnoća i mogućnost prilagođavanja tempa preuzimanja informacija od strane čitatelja • govor – svakom je pristupačan, sugestivan i razumljiv • grafika – vizualizacija informacija i postizanje određenog stila komuniciranja • glazba – ostvaruje ugođaj i karakter • video – prikazuje pokretne događaje iz svijeta koji nas okružuje • računalna tehnologija – omogućuje spremanje, obradu, prenošenje i pristup velikoj količini informacija Multimediji pružaju korisnicima mogućnost interakcije zbog čega korisnici bolje pamte te informacije. Nadalje, govornici postaju učinkovitiji jer se pomoćnim multimedijskim informacijama pojačava izgovoreno. Digitalni mediji, za razliku od analognih, nemaju problema s gubicima kvalitete kod umnožavanja i prijenosa. Nedostaci multimedijskih sustava su: • imaju ograničenu mogućnost da odgovore stvarnim potrebama korisnika • komplicirani su i skupi za izradu • skupo i komplicirano ih je održavati 62. Opišite šest faza izgradnje multimedijskih sustava. Izradi multimedijskog sustava prethodi nastajanje ideje o potrebi komunikacije informacija pomoću multimedija. Faze izgradnje multimedijskog sustava su: faza analize – pokušava se odgonetnuti tko će biti publika, gdje će se koristiti sustav, analizira se sadržaj koji će se koristiti, te računalni sustav koji će služiti za izradu aplikacije i njeno izvođenje faza dizajna prezentacije – određuje se ciljeve prezentacije te se pokušava modelom razmišljanja ustanoviti kako će publika reagirati na sadržaj i formu multimedijske aplikacije faza dizajniranja interakcije – određuje se način na koji će korisnik raditi sa aplikacijom faza razvoja -- stvaraju se knjige snimanja tj. što se treba snimati, izrađuje dijagram toka, scenariji faza fizičke proizvodnje – prikupljaju se različiti elementi multimedije tj. različiti video, audio i slikovni snimci, analogni elementi se prevode u digitalne i pohranjuju na računalo. Faza završava fazom autorizacije kojom se mediji povezuju i stvara se računalna aplikacija koja omogućuje korištenje tih medija u cjelini faza implementacije i vrednovanja – izrađuje se alfa test koji se provodi u studiju, beta test koji se provodi u stvarnim uvjetima, ali s ograničenim brojem korisnika, te na kraju nakon potrebnih ispravaka stvara konačna verzija aplikacije. Na kraju se mora vrednovati čitav projekt. 63. Navedite i opišite dijelove multimedijskog sustava. Multimedijski sustav je takav hardverski i softverski sustav koji omogućuje kvalitetno izvođenje ili izradu multimedijskih rješenja. Potrebno je imati jak procesor (radi izvođenja velikog broja matematičkih operacija u domeni multimedije), veliku količinu video memorije, kvalitetnu video karticu, po mogućnosti zasebne procesorske instrukcije za izvođenje multimedije, dobru audio karticu, veću količinu diskovnog prostora, CD-ROM ili DVD, pisač visoke rezolucije (po mogućnosti u boji), dobar i velik monitor te različite potrebne vanjske jedinice (ovisno o potrebi aplikacije) kao skeneri, mikrofoni, videokamere, videoploče, videomontažni stolovi itd. 64. Opišite kako strojna razina multimedijskog sustava utječe na prikaz zvuka, slike i videa. Zvuk se kod multimedijskih uređaja pretvara u digitalni oblik. To se ostvaruje putem mikrofona. Zvuk se može zapisati u mono ili stereo obliku. Bolja se kvaliteta zvuka postiže većom učestalošću uzorkovanja, većim brojem bitova za zapis te stereo oblikom zapisa. Slika se u računalu može prikazati vektorski ili rasterski. Kod rasterskog prikaza svaka slika se prikazuje kao polje točaka (engl. piksela). Svjetlosne karakteristike svakog piksela prikazuju se u računalu u različitim oblicima 1, 4, 8, 16, 24 i više bitova. Vektorski prikaz slike stvara sliku uporabom odsječaka pravaca i zaobljenih linija te jednolično obojenih ploha omeđenih tim linijama. Vektorski je prikaz pogodan za prikaz crteža. Video. Stvaranje pokreta u videosnimkama postiže se vremenski izmjenjivim slikama. Zbog velike količine memorije potrebne za pohranu i velike brzine prijenosa video podataka kod izvođenja se redovito koristi sažimanje. 65. Objasnite potrebu za sažimanjem sadržaja kod multimedija, te objasnite načine na koji se sažimanje provodi u multimedijskim sustavima. Multimediji traže vrlo veliku količinu memorije za prikaz informacija u originalnom nesažetom obliku, što zahtjeva i vrlo velike brzine prijenosa podataka između sklopova u jednom računalu. Da bi rad s multimedijskim podacima uopće bio tehnički izvediv te da bi se istovremeno omogućila dovoljna kvaliteta informacija, nužno je ostvariti sažimanje multimedijskih podataka. Dekompresijom se oni ponovno svode u originalan oblik. Od vrsta kompresije izdvajaju se JPEG (15:1) za slike i MPEG (200:1) za video. 66. Navedite i opišite glavna područja primjene multimedija. Glavna područja primjene multimedije jesu: • poslovna primjena – prodajne i marketinške prezentacije, katalozi i prikazi proizvoda i sl. • državna uprava – informacijski kiosci, informacije , plaćanje prometnih karata i sl. • obrazovanje – dopuna i nadomjestak udžbenika • zabava – video po želji, glazba po želji, igre priručnici i sl. • komunikacijske usluge – novije generacije telefonskih sustava 67. Opišite prostor programa i prostor čovjeka u koncepciji inteligentnih agenata. Prostor programa Programsko inženjerstvo stvara agente kao programske elemente koji djeluju i surađuju sa drugim programima unutar zatvorenog programskog svijeta. Programski agent izvršava, više ili manje samostalno, ljudske zadatke te zadatke drugih programskih agenata u skladu s donekle sličnim ljudskim aktivnostima koje izgrađuje programer. Na taj način, programski agent djeluje (živi) u apstraktnom, simboličkom svijetu sastavljenom od programa, datoteka i računala. Korisnik komunicira na klasičan, formalizirani način. Prostor čovjeka Programsko inženjerstvo također stvara opis, modele i simulacije ljudskih mentalnih funkcija, tako da agent postaje inteligentni agent i čini apstrakciju čovjeka pomoćnika, odnosno njegovih procesa zaključivanja, mišljenja i djelovanja. 68. Nabrojite i opišite obilježja inteligentnih agenata. Inteligentni agent je : • Samostalan – agent može preuzeti inicijativu i provoditi kontrolu izvršavanja svojih radnji • Orijentiran ciljnoj aktivnosti – agent prihvaća upute i interese tj. namjere korisnika te odlučuje o tome kako će i gdje ispuniti te zahtjeve • Samopokretajući – sam odlučuje kada će krenuti u provođenje aktivnosti • Vremenski stalan – stalno je prisutan i ne prestaje djelovati po završetku nekog skupa aktivnosti • Komunikativan – može stupiti u složene komunikacijske procese s drugim agentima • Pokretljiv – sposoban je prenijeti sebe s jednog računala, na drugo kroz različite strojne i programske platforme • Prilagodljiv – prilagođava se zahtjevima svojih korisnika temeljem prethodnog iskustva • Spreman na suradnju – agent nije zatvoren za suradnju, već može prihvatiti i promjene zahtjeva, tražiti dodatne upute i odbaciti suvišne i neprihvatljive upite 69. Navedite i opišite načine djelovanja inteligentnih agenata. Inteligentni agenti djeluju u okruženju u tri cjeline: • Smanjivanje složenosti informacijskog okruženja – Inteligentni agenti prebiru ogromnu količinu informacijskog sadržaja koji u poslovni sustav stižu ili su dohvatljivi iz mnogobrojnih informacijskih izvora (npr. Internet). Do korisnika dostavljaju samo one informacije koje su u njegovim zahtjevima potrebne i tražene. • Smanjivanje složenosti radnih zadataka i komunikacije – zbog različitih nivoa znanja i iskustva mnoge se radnje automatiziraju, pa korisnici programa niti ne moraju poznavati problematiku neke materije, npr. "Spelling checker" • Smanjivanje složenosti sustava – Razvojem informacijske tehnologije stvorena je široka infrastruktura osobnih i prenosivih računala koja stvara nove probleme u djelovanju pojedinačnih radnih stanica što se na različitim mjestima uključuju u komunikacijsku mrežu, odnosno distribuirani insormacijski sustav. Ovdje se inteligentni agenti pojavljuju kao prividna zamjena priključne točke u svrhu simulacije pokretnih korisnika – izvršavaju radne zadatke korisnika bez obzira na to je li korisnik stvarno priključen na komunikacijsku mrežu ili ne. Korisnici se prilikom priključivanja u mrežu oslanjaju na agenta koji po izvršenoj prilagodbi dostavlja podatke unutar trenutno aktivne veze. 70. Navedite i opišite tri dimenzije djelovanja inteligentnih agenata. Dimenzije djelovanja inteligentnih agenata su inteligencija, agencija i pokretljivost. Inteligencija odražava razinu kvalitete razmišljanja i naučenog ponašanja. Opisuje sposobnost agenta u prihvaćanju zadanih ciljeva i izvršavanja zadataka koje mu je korisnik povjerio. Pravi inteligentni agenti mogu učiti i prilagođavati se prisutnom okruženju. Agencija (posredništvo) je razina samostalnosti i odgovornosti koju nosi inteligentni agent. Agenti moraju odgovoriti na različite načine u djelovanju s aplikacijom, podacima (bazama podataka) i korisnicima. Inteligentni agenti pri tome surađuju s drugim agentima, informacijama i korisnicima u izvršavanju složenih zadataka. Pokretljivost je razina do koje agent stvarno putuje kroz informacijsko-komunikacijski sustav tj. komunikacijsku mrežu. 71. Opišite životni ciklus djelovanja inteligentnih agenata. • Izgradnja – utvrđivanje građe, podataka i zadataka inteligentnog agenta • Povezivanje – postavljanje međusobnih veza pojedinih dijelova inteligentnog agenta • Pokretanje – začetak izvršavanja postavljenih zadataka • Izvršavanje – izvedba radnji temeljem ugrađenog znanja, dobivenih informacija i postavljenih ciljeva • Zaustavljanje – prekid izvršavanja aktivnosti bez obzira na to radi li se o kraju rada zbog postizanja postavljenog cilja ili po nalogu korisnika odnosno drugog agenta. 72. Navedite područja primjene inteligentnih agenata, te pobliže opišite područje korisničkog sučelja. Područja primjene inteligentnih agenata su: 1. Korisničko sučelje 2. Radno okruženje osobnih računala 3. Radni procesi 4. Komunikacijske mreže 5. Poslovna komunikacija 6. Informacijsko-komunikacijski sustavi Cilj je razviti, odnosno izgraditi, što jednostavnije, prirodnije i čovjeku razumljivije korisničko sučelje. Inteligentni agenti u ovom području imaju za cilj stvoriti jednostavno radno okruženje uz proces učenja želja i načina rada korisnika te multimedijsko okruženje koje omogućava govorni i pisani unos operacija i zadataka u računalni sustav. 73. Navedite područja primjene inteligentnih agenata, te pobliže opišite područje radnog okruženja osobnih računala. Područja primjene inteligentnih agenata su: 1. Korisničko sučelje 2. Radno okruženje osobnih računala 3. Radni procesi 4. Komunikacijske mreže 5. Poslovna komunikacija 6. Informacijsko-komunikacijski sustavi Radno okruženje osobnih računala predstavlja područje koje je šira kategorija korisničkog sučelja i odnosi se na organizaciju i rukovanje objektima u računalu. Ovdje se inteligentni agenti posebice vežu za poslove organizacije objekata i učenje učestalih radnji s ponavljanim zadacima. Oni omogućuju automatizaciju rutinskih zadataka, pojednostvljenje složenih zadataka, individualizaciju radnog okruženja i sl. Primjeri inteligentnih agenata u ovom području su npr. Claris, koji uz standardne elemente sadrži i inteligentnog pomoćnika koji automatski upravlja radom s objektima, te Intellisense tvrtke Microsoft. 74. Navedite područja primjene inteligentnih agenata, te pobliže opišite područje informacijsko-komunikacijskih sustava. Područja primjene inteligentnih agenata su: 1. Korisničko sučelje 2. Radno okruženje osobnih računala 3. Radni procesi 4. Komunikacijske mreže 5. Poslovna komunikacija 6. Informacijsko-komunikacijski sustavi Informacijsko-komunikacijski sustavi sadrže dvije osnovne platforme djelovanja inteligentnih agenata – pronalaženje relevantnih informacija i otvorene, umrežene informacijske usluge (komunikacija). Zbog toga se u ovo područje uključuju i agenti koji izravno pristupaju određenoj bazi podataka, i oni agenti koji kontaktiraju mnogobrojne informacijske izvore kroz otvorenu komunikacijsku mrežu. U području Internet okruženja može se izdvojiti pet područja primjene inteligentnih agenata: • istraživanje i analiza informacija • razmjena informacija i poruka (tekst, govor, el. pošta) • emitiranje informacijskih sadržaja i razonoda (Internet igre) • elektronička trgovina • upravljanje radom mreže i korisničko sučelje s mrežnim uslugama Primjeri inteligentnih agenata u Internet okruženju su WebTurbo te Copernic 98plus. 75. Opišite kako se gradi trodimenzionalni geometrijski model kod vizualizacije podataka. Za trodimenzionalni geometrijski model je potrebno definirati topološku i geometrijsku strukturu podataka. Topološka struktura daje međusobnu povezanost točaka u prostoru. Geometrijska struktura daje točan položaj vrhova poligona u prostoru. Geometrijski model rezultira površinom kojoj pridjeljujemo svojstva kao što su polja ili tekstura. Tekstura daje izgled površine, a možemo ju zamisliti kao naljepnicu s uzorkom na primjer od mramora koju lijepimo na poligone. U sceni je potrebno definirati položaj izvora osvjetljenja, kamere ili promatrača, kako bi se mogao ostvariti prikaz. 76. Opišite kako se izgrađuje geometrijski model na temelju uzorkovanih i apstraktnih podataka. Izgrađivanje geometrijskog modela na temelju uzorkovanih podataka (eng. sampled data) radi se uzorkovanjem objekata računalnom topografijom, magnetskom rezonancijom ili ultrazvukom. Na ovaj način ostvarujemo niz poprečnih presjeka objekta, odnosno trodimenzijsko skalarno polje, na osnovi kojeg se napravi vizualizacija unutrašnjosti objekta. Geometrijski model na temelju apstraktnih podataka se izgrađuje na osnovi zamišljenog objekta čiji se model izrađuje. To može biti zgrada, interijer i slično. Za ove namjene postoje posebni programi za računala kao CAD, AUTOCAD ili MicroStation. 77. Navedite i ukratko opišite moguće aktivnosti (zadatke) nad podacima u vizualizaciji. Aktivnosti mogu biti: • Početni prikaz je potrebno načiniti kako bismo mogli ostvariti globalnu orijentaciju u promatranom prostoru, a ponekad je dobro imati istovremeno otvorene i dodatne prozore s drugim informacijama • Odabiranje određenog dijela i uvećavanje - kada je prisutna vrlo velika količina podataka, u početnom prikazu se izostavljaju detaljne informacije; postupkom uvećavanja može se doći do područja i informacija koje nas zanimaju • Booleove operacije pogodne za odabir informacije koju želimo videjti jesu I, ILI i NE. Operacija I omogućuje npr. iscrtavanje karte s imenima rijeka I s imenima planina. Operacijom ne možemo ukloniti vanjsku površinu zrakoplova kako bismo videli motore i sl. • Traženje određenog uzorka (potraga za sličnošću uzorka s obzirom na prethodne uzorke npr. kod vremenske prognoze i sl.) 78. Navedite ljudska osjetila prema kojima treba napraviti sučelje kod razvoja virtualnih svjetova, te ukratko opišite kako se ostvaruju pojedina sučelja. Sučelje moramo napraviti prema sustavu vida, sluha i dodira. Interaktivno sudjelovanje zahtijeva da na svaku promjenu u sceni koju izazovemo, dobijemo povratnu informaciju našim podražajnim sustavima. Za sustav vida koristi se zaslonski uređaj postavljen na oči odnosno glavu HMD (head mounted device). Osim projiciranja slike na zaslone ispred očiju HMD određuje položaj odnosno orijentaciju u sceni, što omogućuje kontrolu smjera gledanja. Za sustav dodira obično se koriste rukavice, miš i sl. navigacijski uređaji. Za sustav sluha može se upotrijebiti prepoznavanje govora za upravljanje prividnim svijetom. 79. Objasnite što je VRML. VRML (eng. Virtual Reality Modeling Language) označava format zapisa jezika za opisivanje trodimenzijskih objekata i scena u interaktivom multimedijskom okruženju na Internetu. Težnja je opisati prividne svjetove umrežene tako da korisnici putem Interneta mogu ući u njih, prolaziti iz jednog svijeta u drugi i interaktivno sudjelovati. Na početku razvoja VRML-a osnovna ideja je bila načiniti sučelje prema WWW i omogućiti ulazak širokom krugu korisnika. Kasnije su načinjena određena pojednostavljenja u konceptu prividne stvarnosti te modeliranja trodimenzijskih objekata. Kako bismo načinili svoj prividni svijet (objekt), potreban nam je programski alat za izgradnju prividnog svijeta ili možemo upotrijebiti pretvorbu nekog drugog zapisa VRML datotečni zapis. Za korištenje izgrađenih prividnih svjetova potrebni su odgovarajući programi odnosno dodaci programima (npr. Cosmo Player). 80. Objasnite koncepciju približnog računanja (soft computing), te navedite tipične zadatke kod kojih se koristi približno računanje. …....(str. 417) 81. Opišite i skicirajte elemente umjetnog neurona. …....(str. 427) 82. Objasnite što je neuronska mreža, te skicirajte njenu strukturu. …....(str. 429) 83. Opišite postupak učenja neuronskih mreža. …....(str. 431) 84. Opišite model matrične i model dinamičke mrežne organizacije. Matrična mrežna organizacija napušta klasične jednolinijske sustave naređivanja. Zaposlenici se grupiraju u projektne timove koji odgovaraju jednom ili nekolicini nadređenih. Matrična organizacija oblikuje timove po potrebi te je sposobna brzo odgovoriti na strukturne promjene kod novih tehnologija i na nove zahtjeve tržišta. Međutim, fizičkim povećanjem organizacije matrični model često dovodi do netočne i nejasne slike nadležnosti, odnosno postaje nejasno tko je odgovoran za što. Dinamička mrežna organizacija sadrži mrežu povezanih poslovnih agenata i partnera u proizvodnom okruženju, sa središnjim stožerom koji izrađuje strategijske pravce poslovanja te operativnu podršku pridruženim organizacijskim entitetima. Ona se temelji na razdiobi središnje organizacije u skupove manjih organizacijskih jedinica koje u pravilu djeluju nezavisno. 85. Opišite grupe radnih mjesta koje se nalaze u modelima organizacija koje su razvijene primjenom suvremene informacijske tehnologije. • Rad kod kuće - pristupanje svom radnom mjestu pomoću osobnog računala od kuće • Zajedničko radno mjesto - radno mjesto koristi više zaposlenika npr. u policiji za pretraživanje baza podataka kriminalaca • Plutajuće radno mjesto - radnicima se dodjeljuje privremeno radno mjesto, ali njemu mogu pristupati s različitih lokacija • Računalom podržano radno mjesto i virtualni timovi - računalni sustavi koji omogućuju timski rad 86. Opišite pojmove virtualna organizacija, virtualni tim i virtualni zaposlenik te skicirajte primjer virtualne organizacije. Virtualna organizacija je organizacija čija struktura nije određena fizičkim prostorom i koja sadrži umrežene zaposlenike, timove i grupe koji računalima razmjenjuju znanje i informacije kroz otvorenu komunikacijsku mrežu.Virtualne organizacije su organizacije dinamičke mrežne strukturekoje povezuje zajednički poslovni cilj. Virtualni timovi su grupe koje surađuju kroz računalne komunikacijske mreže i sustave uz povremeno (po potrebi) živo, osobno komuniciranje. Virtualni zaposlenik je osoba koja izravno koristi računalni sustav i programska pomagala za izvršavanje radnih zadataka, a udružen s ostalim virtualnim zaposlenicima tvori virtualni tim. 87. Objasnite što je virtualno poslovanje, te ukratko opišite virtualnu tvornicu. Virtualno poslovanje je objedinjavanje više stvarnih/fizičkih organizacija u svrhu zajedničkog rada. Komunikacija među njima se odvija računalom. Za potrebe određenog projekta slažu se (objedinjuju) resursi za izvršavanje poslovnih procesa, pri čemu udružene organizacije dobivaju mogućnost izvođenja procesa kojeg inače ne bi mogle same obaviti. 88. Objasnite što su računalne mreže. Računalne mreže su nastale stapanjem područja računala i telekomunikacija, tvoreći tako složene sustave. Kod računalnih mreža poslovi se raspodjeljuju na izvjestan broj (obično velik) odvojenih, ali međusobno povezanih računala. Računala se povezuju kako bi razmjenjivala informacije, ali su pri tome i samostalna jer se njihovo povezivanje ne temelji na odnosu nadređeni-podređeni. 89. Opišite i skicirajte hijerarhijsku strukturu računalne mreže. Hijerarhijska struktura računalne mreže prikazuje funkcijske cjeline računalne mreže. Tu su: • informacijski arhivi – obuhvaćaju povezane baze podataka kojima se može pristupati radi dohvata podataka • računalne snage – uključuju radna računala kojima se podaci mogu slati na obradu • sustav za povezivanje – tvore čvorna računala čija je zadaća usmjeravanje prometa podataka unutar računalne mreže • mreža spojnih putova – pruža potrebnu infrastrukturu za sam prijenos podataka 90. Opišite razloge za uvođenje računalnih mreža. Razlozi mogu biti zasnovani na potrebi za: • raspodjelom resursa (programa, podataka i opreme) • povećanja pouzdanosti (osiguravanjem alternativnih komunikacijskih putova, računalne moći i izvora podataka) • uštede (povezivanja malih i stoga jeftinijih računalnih sustava) • podesivo povećanje performansi s povećanjem opterećenja (jednostavno se dodaju novi računalni sustavi) • komunikacijski medij (služi za povezivanje udaljenih namještenika tvrtki) 91. Navedite klasifikaciju računalnih mreža po kriterijima veličine, tehnologije prijenosa i topologije, te usporedite njihove osobine. Mogu biti: • lokalne (engl. LAN tj. Local Area Networks) koje pokrivaju područje kata ili kompleksa zgrada • gradske (engl. Metropolitan Area Networks, MAN) lokalne mreže velikih brzina koje povezuju lokalne mreže na gradskom području • globalne mreže (engl. Wide Area Networks, WAN) koje služe za povezivanje na velike udaljenosti. 92. Opišite tri hijerarhijske razine računalnih mreža na najvišoj razini njihove funkcionalnosti. Hijerarhijske razine računalnih mreža su: • funkcije suradnje procesa distribuiranih aplikacija pružaju podršku usklađivanju semantike i sintakse udaljenih aplikacijskih procesa u smislu izvršavanja neke raspodijeljene zadaće • funkcije povezivanja udaljenih partnera uređuju i vode komunikaciju aplikacijskih procesa • funkcije prijenosa podataka osiguravaju pouzdani prijenos podataka između udaljenih sustava 93. Navedite i opišite razine OSI referentnog modela računalnih mreža. OSI (engl. Open Systems Interconnection) ili povezivanje otvorenih sustava obuhvaća slijedeće razine: • fizički sloj (eng. physical layer) – utvrđuje mehanička, električka, funkcijska i proceduralna svojstva sučelja i fizičkog prijenosnog medija • podatkovni sloj (eng. data link layer) – osigurava pouzdanu uslugu prijenosa okvira podataka između fizički susjednih stanica provođenjem funkcija formiranja jedinica podataka, upravljanja pogreškama, protokom i sl. • mrežni sloj (engl. network layer – obavlja funkcije potrebne za upravljanje radom komunikacijske mreže tj. usmjeravanje paketa upravljanje zakrčivanjem, povezivanje heterogenih mreža i tarifiranje) • prijenosni sloj (transport layer – pruža uslugu prijenosa poruka krajnjih korisnika preko cijele mreže odnosno preko svih povezanih podmreža. Usluga mora biti pouzdana, efikasna isplativa i neovisna o korištenoj mreži, te stoga uključuje funkcije upravljanja pogreškama i protokom, poredanja i sl. ali preko cijele mreže) • sjednički sloj (engl. session layer – podržava uredno odvijanje komunikacije na razini korisnika, uključujući upravljanje njihovim dijalogom, sinkronizaciju prijenosa i sl.) • predodžbeni sloj (engl. presentation layer – rješava sve probleme vezane za prikaz struktura podataka radi njihove suvisle razmjene između korisnika te obavlja i funkcije kompresije i kriptiranja podataka. • aplikacijski sloj (engl. application layer – sadrži aspekte aplikacijskih procesa koji se odnose na povezivanje otvorenih sustava. 94. Objasnite što se podrazumijeva pod pojmom "organizacija računalnih mreža", te opišite postupak prospajanja od točke do točke. Pod pojmom "organizacija računalnih mreža" podrazumijeva se način prospajanja prometa u njima Razlikuju se dva osnovna načina prospajanja: • vezama od točke do točke (point to point) te • difuzijom (engl. broadcast) Postupak prospajanja od točke do točke se koristi uglavnom u globalnim mrežama, ali se može naći i u nekim lokalnim mrežama. Veza između nesusjednih čvorova se ostvaruje na dva načina: • prospajanjem linija (engl. line switching) – prije komunikacije se između korisnika uspostavlja cjelokupna fizička veza • prospajanje paketa (engl. packet switching) – jedinice podataka tj. paketi se šalju u skokovima s memoriranjem u svakom prospojnom čvoru prije daljnjeg prijenosa. Staza kojom putuju paketi određuje se dinamički u ovisnosti o zakrčenosti mreže i (ne)raspoloživosti pojedinih izlaznih linija temeljeći se na adresi odredišta koju paket nosi sa sobom. 95. Objasnite što se podrazumijeva po pojmom "organizacija računalnih mreža", te opišite postupak prospajanja difuzijom. Pod pojmom "organizacija računalnih mreža" podrazumijeva se način prospajanja prometa u njima Razlikuju se dva osnovna načina prospajanja: • vezama od točke do točke (point to point) te • difuzijom (engl. broadcast) Prospajanje difuzijom je karakteristično za mreže s jedinstvenim komunikacijskim kanalom. Radna računala su priključena na takvu mrežu vlastitim čvorom, a ovakva se kombinacija naziva stanica. Kanal dijele sve stanice, što znači da se paketi koje šalje jedna stanica primaju u svim preostalim stanicama, tako da adresa (odredišta) paketa ukazuje na primatelja. Ovakav način organizacije prometa na jednostavan način podržava prijenos grupi (engl. multicast) ili svim stanicama. 96. Objasnite što su prijenosni mediji u računalnim mrežama, te opišite paricu i koaksijalni kabel kao prijenosni medij. Prijenosni mediji su fizički putovi između predajnika i prijemnika u komunikacijskoj mreži. Signali koji se tim putovima prenose jesu električka ili elektromagnetska kodiranja podataka. Signali mogu biti digitalni ili analogni. Parica je najstariji i najuobičajeniji prijenosni medij. To je par izoliranih bakrenih vodiča promjera oko 1mm koji su helikoidalno upredeni radi smanjivanja električkog utjecaja na susjedne parove i obratno. Parica može biti oklopljena i neoklopljena. Koaksijalni kabel je posebno izvedena varijanta parice kod koje je drugi vodič plašt kojim je kabel oklopljen, pa je time koaksijalni kabel bolje od parice zaštićen od djelovanja smetnji, pa su i brzina prijenosa i dopuštena duljina veće. Koaksijalni se kabel koristi za digitalni i analogni prijenos, kako u globalnoj tako i u lokalnoj domeni. 97. Objasnite što su prijenosni mediji u računalnim mrežama, te opišite optičko vlakno kao prijenosni medij. Prijenosni mediji su fizički putovi između predajnika i prijemnika u komunikacijskoj mreži. Signali koji se tim putovima prenose jesu električka ili elektromagnetska kodiranja podataka. Signali mogu biti digitalni ili analogni. Optičko vlakno je tanki fleksibilni medij koji može voditi zrake svjetla (od silike ili plastike promjera 2 do 125 ?m). Izvor svjetla je svjetleća ili laserska dioda, a detektor fotodioda. Optička vlakna imaju veliku širinu pojasa (engl. bandwidth) oko 10 puta veću od telefonskog kanala, te su imuna na elektromagnetske smetnje (10 puta manje od telefonskog kanala). Prijenos je jednosmjeran, što zahtjeva primjerene topologije (najbolje prsten, ali i posebne varijante sabirnice i zvijezde) te međusklopove. 98. Objasnite što su prijenosni mediji u računalnim mrežama, te opišite bežični način prijenosa. Prijenosni mediji su fizički putovi između predajnika i prijemnika u komunikacijskoj mreži. Signali koji se tim putovima prenose jesu električka ili elektromagnetska kodiranja podataka. Signali mogu biti digitalni ili analogni. Bežični prijenos obuhvaća veći broj tehnika koje omogućuju komunikaciju bez prisustva žične veze među računalima. Tehnike su: • neusmjerenom radio vezom • mikrovalni prijenos – koristi se za velike udaljenosti, temelji se na usmjerenim vezama kojima se na frekvenciji od 10 GH postižu dometi od skoro 100 km (s antenama na visini većoj od 100 m) • infracrvene veze – relativno su usmjerene, jeftine i jednostavne za izgradnju, a ne prolaze kroz neprozirne objekte, pa su povoljne za izgradnju lokalnih mreža u pojedinim prostorijama koje će usputno osigurati i izvjesni stupanj tajnosti • laserske veze – posjeduju veliku usmjerenost, a i zadovoljavajući domet za gradske prijenose pri lijepom vremenu; međutim, pogodnost koju pruža usmjerenost laserske zrake može predstavljati i problem kad je primjerice na trasi prisutna turbolencija uzrokovana strujanjem toplog zraka. Za razliku od mikrovalnih linkova nisu potrebna dopuštenja odgovarajućih državnih tijela za uspostavljanje infracrvenih i laserskih veza. 99. Objasnite što je to multipleksiranje na komunikacijskom kanalu, te opišite moguće načine multipleksiranja. Multipleksiranje omogućava višestruko iskorištavanje jednog fizičkog spojnog puta za prijenos više logičkih kanala. Postoje dva načina multipleksiranja: • frekvencijski – raspoloživi se frekvencijski spektar dijeli između pojedinih kanala tako da svaki kanal posjeduje svoj dio • vremenski – periodički se šalju signali pojedinih kanala i to tako da svaki kanal posjeduje cijeli raspoloživi spektar samo za vrijeme svog vremenskog odsječka. Primjenjuje se u digitalnom prijenosu, a osnovna je tehnologija pulsno kodna modulacija govornog signala. 100. Objasnite što je modem, te navedite vrste modulacija koje se koriste kod prenošenja podataka modemom. Modem je naprava koja prilagođava binarne digitalne signale karakteristične za računala prijenosu po raspoloživom analognom prijenosnom sustavu. Postoji nekoliko vrsta modulacija: • digitalna frekvencijska (engl. Frequency Shift Keying, FSK) • digitalna fazna (engl. Phase Shift Keying, PSK) • kombinacija PSK i digitalne amplitudne modulacije (ASK) 101. Opišite i skicirajte sučelje između modema i digitalne računalne opreme. Sučelje digitalne opreme s modemom standardizirano je preporukom ITU-T V.24, koja se neznatno razlikuje od popularnog američkog standarda RS-232C. Zbog postojanja analogne korisničke petlje modemi su i danas vrlo popularne naprave za priključak na globalne mreže, posebno za individulalne korisnike. Uz modem se primjenjuju odgovarajući protokoli podatkovne razine, primjerice SLIP (Serial Line Internet Protocol) i puno robusniji PPP (Point-to-Point Protocol). DTE – krajnja naprava za prijenos podataka DCE krajnja komunikacijska naprava 102. Opišite značajke X.25 i frame relay javnih mreža za prijenos podataka. Paketna mreža prema ITU-T X.25 standardna je javna mreža za prijenos podataka. Uvođenjem novih, kvalitetnijih prijenosnih medija postalo je moguće osloboditi čvorove pojedinih upravljačkih funkcija tako da se one obave u višim slojevima, dakle izvan mreže, s ciljem ubrzanja prijenosa i ustaljivanja mrežnog kašnjenja. Mahom se radi o funkcijama oporavka od pogrešaka i upravljanja zakrčivanjem koje se u čvorovima obavljaju odbacivanjem okvira bez prethodne obavijesti. Ovakav olakšani X.25 prenosi okvire drugih tipova lokalnih ili globalnih mreža te se zove prijenos okvira (frame relay). Prijenos okvira se može ostvariti na istoj sklopovskoj opremi uz jednostavnu promjenu nadzornog programa (protokola). Brzine prijenosa su od 64 kbit/s do 2Mbit/s. 103. Objasnite što je ISDN, te opišite osnovni i primarni ISDN pristup. ISDN (eng. Integrated Services Digital Network) je koncept digitalne mreže integriranih usluga telekomunikacijskog sustava izvorno zamišljenog za integriranje govornih i negovornih usluga (npr. prijenos podataka, faksimil, video i sl.). ISDN ostvaruje tzv. bitovni cjevovod između korisnika i davaoca telekomunikacijskih usluga koji je organiziran dvama shemama vremenski multipleksiranih kanala. Osnovni pristup kombinira dva kanala od 64 kbit/s za govor ili podatke (B-kanali) i jedan 16 kbit/s za upravljačku informaciju (D-kanal), a namijenjen je za povezivanje domaćinstava i manjih firmi. Primarni pristup kombinira 30 B-kanala i jedan D-kanal (od 64 kbit/s), a namijenjen je za povezivanje većih firmi. 104. Opišite značajke širokopojasnog ISDN-a. Širokopojasni ISDN (B-ISDN ili Broadband ISDN) je standardna telekomunikacijska usluga s bitno većom propusnošću, koja pruža prijenos vrlo velikim brzinama i to uz ograničeno i nepromjenjivo mrežno kašnjenje, što je inače glavni zahtjev pri prijenosu kontinuiranih signala zvuka i slike. B-ISDN koristi tehnologiju ATM (Asynchronus Transfer Mode), i karakterizira ga propusnost u rasponu od 34 Mbit/s do 622 Mbit/s. 105. Objasnite što su lokalne mreže, te navedite dva najčešća protokola za dinamičku dodjelu prijenosnog medija u lokalnim mrežama. Lokalne mreže se koriste za povezivanje malih računalnih sustava, obično raspršenih unutar jedne lokacije, te se mahom zasnivaju na kanalu s difuzijom. Kako je već prijenosni medij difuzan, nema potrebe za prospajanjem i usmjeravanjem paketa, već se prijenos ostvaruje adresiranim okvirima pa je dovoljna funkcionalnost samo prva dva OSI sloja. Uz lokalne mreže vezuje se problematika pristupa prijenosnom mediju, što se utvrđuje funkcionalnošću nižeg podsloja OSI sloja 2 – podsloja upravljanja pristupom prijenosnom mediju. Dva najčešća protokola za dinamičku dodjelu prijenosnog medija su: • CSMA/CD (engl. Carrier Sense Multiple Access with Collision Detection) koji spada u klasu protokokla sa sukobom, i dodavanjem znaka. U odnosu na prikladnost za rad u stvarnom vremenu CSMA/CD je nedeterministički protokol jer ne garantira da će proizvoljna stanica pristupiti prijenosnom mediju u nekom unaprijed utvrđenom periodu vremena • dodavanje znaka (engl. token passing) – uspostavljaju koordinaciju u pristupu prijenosnom mediju te se svakoj stanici garantira dodjela u određenom periodu vremena, pa se stoga naziva determinističkim. Lokalne mreže su normirane standardom IEEE 802, koji utvrđuje nekoliko tipova lokalnih i jedan tip gradskih mreža, njihovo međusobno povezivanje i još neka srodna pitanja. 106. Navedite i skicirajte moguće topologije Ethernet lokalnih mreža, te opišite protokol pristupa prijenosnom mediju kod Ethernet lokalnih mreža. Postoje dvije topologije Ethernet lokalnih mreža. To su: • sabirnica (za koaksijalni kabel) ili • zvijezda (za paricu i optičko vlakno) Protokol pristupa prijenosnom mediju je 1-ustrajni CSMA/CD. U skladu s ovim protokolom stanica osluškuje kanal te, ako je on zauzet prijenosom podataka s neke druge stanice, čeka na njegovo oslobađanje, a ukoliko je kanal slobodan, odnosno odmah po njegovu oslobađanju, stanica započinje slati svoj okvir podataka. Prilikom slanja stanica prati stanje prijenosnog medija te ustanovljuje koliziju s okvirom neke druge stanice, ako se na mediju ne mogu očitati njezini podaci. U tom slučaju stanica prekida slanje i čeka neko slučajno vrijeme prije ponovnog pokušaja. 107. Opišite princip rada token ring lokalnih mreža. Token ring tj. prsten sa dodavanjem znaka, standardiziran kao IEEE 802.5, uredska je lokalna mreža popularna unutar opreme firme IBM, čiji je izvorno vlasnički standard. Radi se o lokalnoj mreži topologije prstena, s prijenosom u osnovnom području brzinom od 16 Mbit/s. Protokol pristupa se temelji na dodavanju posebnog “okvira znaka”. Stanica koja ima okvir spreman za slanje, a primi znak, modificira u njemu karakteristični bit i nadoveže korisne podatke. Odredišna stanica kopira podatke i modificira upravljačke bitove u zaključnom dijelu okvira tako dojavljujući ispravnost prijema. Izvorišna stanica uklanja okvir s prstena i, ako nema dodatnih okvira podataka, regenerira znak. Okviru znaka se mora omogućiti kruženje prstenom, pa duljina prstena izražena vremenom potrebnim a prijenos bitova mora biti veća od duljine znaka. Svaka stanica priključena na prsten može zadržati znak samo neko maksimalno unaprijed dogovoreno vrijeme (obično 10 ms). Prijenos je jednosmjeran. 108. Objasnite čemu služe mrežni posrednici, nabrojite ih i opišite. Mrežni posrednici služe sa povezivanje heterogenih mreža (mreža različitog tipa), za pojačavanje signala na vlastitoj mreži i za posredovanje između dijelova vlastite mreže. Postoje: • Repetitori ili prijenosnici (engl. repeaters) – pojačavaju signal povezujući dijelove iste mreže; djeluju u OSI sloju 1 • Premosnici (eng. bridges) – povezuju istovrsne ili ne previše različite mreže prethodno ustanovljujući pripadnost prenošenih okvira podataka.Oni pohranjuju, analiziraju i prosljeđuju okvire podataka pa djeluju unutar OSI sloja 2 • Usmjernici (engl. routers) povezuju različite mreže pri tome usklađujući takve parametre kao što su različiti formati adresa pojedinih računala ili duljine paketa. Oni djeluju u sloju 3 za mreže koje imaju isti protokol usmjeravanje od kraja do kraja. • Spojni pristupi (engl. gateways) – povezuju različite mreži i nad njima ostvarene distribuirane aplikacije koje koriste različite protokolarne slogove. Oni su konvertori protokola.